Приказивање постова са ознаком intervju. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком intervju. Прикажи све постове

субота, 8. август 2026.

INFINITUM #32 - IN T E R V J U: Sa OBRADom RADULOVIĆem BAĆom, RAZGOVORaO: DUŠAN VARIĆAK

 


U rubrici --- >I N T E R V J U

OBRAD RADULOVIĆ BAĆA, SVEDOK ISTORIJE JUGOSLOVENSKOG ROKENROLA

RAZGOVOR VODIO: DUŠAN VARIĆAK


недеља, 8. март 2026.

Dado Topić - "Umetnik nema pravo da ćuti, ali ima obavezu da govori na način koji leči"

 

Na ovim prostorima često se oseća manjak nove, snažne ideje koja bi ljude okupila oko boljeg i smislenijeg zajedništva. Političari jednostavno nisu kreatori nekog boljeg života za svoje narode. Verujem da energija promene ne dolazi ‘odozgo’, već odozdo, iz društva, iz mladih generacija, iz građanskih inicijativa koje mogu ponuditi nov sadržaj i drugačiju viziju suživota”, kaže za NIN proslavljeni muzičar Dado Topić.

U razgovoru sa Mikojanom Bezbradicom Topić je govorio o koncertnoj turneji „Time – Za život koji treba da se rodim”, novom albumu „Ponovo na cesti”, svom prijatelju Zoranu Kneževiću, odbijanju „Korni grupe” da sviraju engleskoj kraljici, bolu, društveno-političkim zbivanjima...

недеља, 12. април 2020.

Intervju - Branimir Džoni Štulić // Pa, boli me sve, bre // NIN-16. januar 2020.


Autor:Stefan Petrović

Nisam se iznutra promenio, jedino mnogo više psujem. Meni je svuda isto. Jedan sam od retkih koji i ne spada nigde. Osakatili su me na snimcima, imovina mi je oteta, naplatili su mi veći porez nego što sam zaradio, u ilegali sam već 30 godina, a i zemlja mi je propala. Upotrebljavaju me kao toalet papir, ko god hoće i kako god hoće. U svemu sam omanuo, sem u pesmama
Decenijama je predmet razglabanja pametnih i knjiških ljudi koji, uz pljuge i pivo, kuže svijet. Mnogo pre nego što će mu postati muka i zamoliti nas da ga ostavimo nasamo, ponudio je sreću kao iluzionist, tamnu stranu grada i govor ulice. Nudio je i dosadu, peting i disko muziku, pravdajući oskudnost svojih resursa činjenicom da - uvek može i gore. Pozivao nas je da krenemo oštro, uzmemo stvar u ruke i zaboravimo na strah, pa makar i prvim tramvajem preko Trešnjevke, i makar gradom iskidanim na tisuće djelića koji kruže, ruže, tulumare, traže smisao i slijede svoj trag.
Pevao je o studentima bez diplome, pijanim šljakerima i djeci koja se ljube na ulicama, ne zaboravivši patuljke sa naslovnih strana, neumorne u hvaljenju carevog ruha koji ga, slučajno zatečenog, učiniše prokleto ljutim. Čitao je novine od juče, odlazeći u noć u potrazi za kartom za sreću pod vedrim nebom grada bez ljubavi, usput pljujući dupelisce preko cijele stranice. Pitao se kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare i koliko je pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete i vlasti. Čini se da još uvek traži odgovor.
A tišina nije mogla čuti poslednje u nizu pitanja koje muči fantoma slobode. To pitanje nosi naslov Između krajnosti i predstavlja biografiju Branimira Džonija Štulića, frontmena legendarne Azre, kontroverznog izdanka Novog talasa čije ime i danas, kada je neman uveliko ušla kroz vrata, a neki novi klinci balave između sebe, kao zadnji vagoni koji luđački tresu - priziva sećanje na pesnika koji gleda samo njihova lica - slavnu artiljeriju koja stiže na cilj.
Pojavio se i otišao brzinom kojom nam je ostavio u nasleđe najveće hitove jugoslovenskog rokenrola, revnostan u hronici jedne epohe na različite akorde, Branimir Džoni Štulić je možda ipak čovek finih manira, stranih ovom podneblju i možda ga naše mokre ulice već godinama nisu videle. Međutim, jedan od retkih pristanaka da govori za medije iz Holandije u kojoj živi i stvara, o pomenutoj biografiji, Jugoslaviji, sebi, rokenrolu, devedesetima, aktuelnoj političkoj situaciji na Balkanu i u svetu dao je NIN-u.

Još jedna u nizu vaših biografija dolazi iz pera Ivana Ivačkovića, pod naslovom Između krajnosti. Kako vi gledate na to?
To se službeno zove vodič kroz albume i nema veze sa mojom biografijom. On ne zna ništa o meni.
Šta bi onda mogao biti razlog da neko ko ne zna ništa o vama - piše o vama?
Ja tu knjigu nisam čitao, ali znam da ima 250 stranica i dvadesetak fotografija, što znači da ima još manje pisanih strana od 250. Tako se popunjava prostor. Ja sam izdao 14 albuma, tako da gotovo cela knjiga može da se ispuni fotografijama. Ne znam šta on uopšte ima o meni, sem onoga što može da skine sa albuma i da nešto priča o tome. Ja sam siguran da on laže da je tu knjigu radio tri godine, jer to se radi uvrh glave šest meseci.

Na osnovu čega?
Siguran sam da je - budući ga pratim otkad je počeo reklamirati tu knjigu u intervjuima početkom 2019 - taj Sraćković dobio zadatak da pamfletom odgovori na telefonsko čavrljanje koje je mimo moje volje objavio Balkan info 2018. Ja sam odbio da im sudelujem u programu, ali sam se zadržao u razgovoru sa momkom da ne bi mislio da ga odbijam jer je Srbin, a oni su to snimili i objavili posle mesec dana. Dakle, taj razgovor je objavljen krajem novembra 2018, dok se on već prvih dana januara 2019. pojavio sa reklamom za tu knjigu, što se nastavilo kroz sve medije do današnjih dana. To je, po meni, dokaz da ga sistem podržava.



четвртак, 19. март 2020.

петак, 27. децембар 2019.

петак, 7. септембар 2018.

U INFINITUM NO. 5 čitajte intervju sa ACIDFATHER!


INTERVJU SA SRBOBRANSKOM GRUPOM ACIDFATHER
 
Autor: Milan Đorđević

"Istorija sviranja rokenrol muzike u opštini Srbobran počinje davne 1962. godine, kada je formiran prvi vokalno-instrumentalni sastav, pod nazivom Sateliti. Na naše veliko zadovoljstvo, u naselju Srbobran danas egzistira jedan veoma ozbiljan autorski rok bend, koji nastupa na muzi-čkim festivalima i gitarijadama u našoj zemlji, a u planu ima i snimanje debi albuma. O svim bitnim pitanjima koja se tiču jedne demo rok grupe iz provincije razgovarao sam sa frontmenom Acidfathera, Stevanom Pivničkim ..."

- Kada je bend osnovan i zašto je nazvan Acidfather?
- Bend je formiran 2015. godine u Srbobranu iz želje da sviramo muziku koju volimo da slušamo. Što se tiče imena, svakakve ideje su nam padale na pamet, a ime Acidfather je nekako došlo spontano, u polu-šali. Zbog naše prvobitne namere da sviramo spori dum-sladž metal hteli smo da dovedemo u vezu ritualno uzimanje acid-a i naše muzike, nešto kao pričest, koja će slušaocu predstaviti svet koji postoji na drugačijoj frekvenciji.
 
(...)

понедељак, 9. април 2018.

INFINITUM INTERVJU: Slobodan Stojanović Kepa // INFINITUM No.2




- Dobro je poznato da je Vaše interesovanje za rokenrol krenulo još u rodnom Kraljevu. Da li pamtite kakav je tamo bio početak te scene u šezdesetim godinama, i da li ste u to vreme svirali u nekoj od lokalnih grupa? 

(...)
Vikipedija
Slobodan Stojanović Kepa je rođen 26. novembra 1950. u Kraljevu. Živi i radi u Kragujevcu. Bubnjar grupe Smak i jedan od osnivača iste. Svirao je u grupi Cveće sa kojima ima jedan album. Krajem 2015. godine, sa kragujevačkim gitaristom i dugogodišnjim prijateljem, Mihaelom Stojanovićem - Fafom osniva grupu Kepa & Free Spirits. Prvi nastup imaju početkom januara 2016. godine, u Kepinom rodnom Kraljevu, a posle brojnih nastupa po festivalima i klubovima širom prostora cele bivše Jugoslavije, 23. decembra zatvaraju sezonu trijumfalnim koncertom u kragujevačkom Knjaževsko-srpskom teatru. 

недеља, 8. април 2018.

INFINITUM INTERVJU: BRANIMIR BANE LOKNER (Infinitum No.1)


SA BANETOM LOKNEROM RAZGOVARAO: ŽIVKO IVKOVIĆ

- U Vašoj knjizi “Kritičko pakovanje dva” iz 2002. godine su recenzije za više od 220 izdanja diskografskih kuća, a u periodu od 1999. do 2002. godine.
Pitanje je sledeće: jedan ste od retkih koji su ostali verni popularnoj rokenrol muzici. Otkud toliko ljubavi i energije da se traje i danas?

- Ljubav je konstantna i traje praktično odkada znam za sebe. Energije mi ne nedostaje. Ja sam jednostavno workoholic, uvek imam toliko toga što tek treba da uradim, i gotovo nikada se ne zadovoljavam postignutim. Rock kultura i rock muzika su moj izbor, a borba traje neprestano.

- Da li je Vaša sadašnja izdavačka kuća “Računajte na računare” nastavak priče sa Activ Time?

- Ne mogu da kažem da je baš nastavak, ali bazirana je naravno na sličnim principima i postulatima. Nju sam zajedno otvorio sa Predragom Jovanovićem, a paralelno sa izdavaštvom bavimo se i publishingom.

- Isto tako pomažete mladim neafirmisanim sastavima da pod okriljem Vaše izdavačke kuće osete kako izgleda to kada grupa po prvi put ima pred sobom autorski materijal na jednom nosaču zvuka.

- Prevashodno pomažemo grupama u tkzv. medijskom marketingu, odnosno promociji. Jednako putem internet medija i onih starih: TV, radija, novina. Naši sastavi, uglavnom, sebe loše ili nikako (ne) promovišu, i na tom polju su uglavnom “zakinuti”, što zbog generalno lošeg tretmana koju ovde ima kultura i subkultura, što zbog njihovog potpunog nesnalaženja u novonastalim okolnostima.

Naši bendovi puno energije troše na mogućnosti i realizaciju svoje koncertne priče, iako ona uvek dolazi nakon (uspešne) promocije.

- Nedavno je iz štampe izašla knjiga Rokenrol u kandžama internet 2. Da li planirate i treći nastavak znajući da je interesovanje ogromno?

- Da, planira se izlazak i “Rokenrola u kandžama interneta 3”, kao i nešto kasnije isto takve knjige, koja bi posebno uključila aktere iz bivše Jugoslavije (bez Srbije).

- Od onih ste koji iz svoga ugla ostvarenja u muzici vide sasvim objektivno i takvu neku ocenu imamo u Vašim recenzijama. Da li je teško biti objektivan?

- Svaka kritika koliko god da je objektivna u dobroj meri je i subjektivna. Svaki ktitičar na svoj način ima odnos prema svojim tekstovima. Uvek su čitaoci najbolje sudije, kao I oni akteri o kojima pišem.

- U vezi sa svim promenama koje se danas događaju u kulturi, pa tako i u muzici da li po Vašem mišljenju rokenrol ima budućnost, ili (samo) prošlost i sadašnjost?

- Rokenrol svakako ima budućnost, ali on više nema značaj i ulogu koju je, recimo, imao tokom 60-tih ili 70-tih godina prošlog veka. Nove generacije danas imaju mnogo veći izbor ne samo muzičkih žanrova koji ih zanimaju, veći drugih socijalnih oblasti za koje su eventualno zaintersovani. Životni stilovi, sistemi vrednosti, politički svetonazori, kao i prebrz tempo života, a da ne zaboravim i tehnološku reoluciju, sve to utiče da današnje generacije imaju drugačiji uvod u vlastite želje, a samim tim i u krajnji izbor.

субота, 24. фебруар 2018.

INFINITUM INTERVJU: BRANIMIR BANE LOKNER


- U Vašoj knjizi “Kritičko pakovanje dva” iz 2002. godine su recenzije za više od 220 izdanja diskografskih kuća, a u periodu od 1999. do 2002. godine. Pitanje je sledeće: jedan ste od retkih koji su ostali verni popularnoj rokenrol muzici. Otkud toliko ljubavi i energije da se traje i danas?
(...)